Barbie – strogi roditelji

Draga Donna, ne znam kome da se obratim pa sam odlučila da pitam tebe.

Imam veliki problem. Ja sam jedino dijete i moji roditelji me čitav život guše svojom ljubavlju i ništa mi ne dopuštaju. Npr. imam 17 god a nigdje ne izlazim niti idem, samo škola-kuća i kad bi izašla u grad to je do 12, i u 5 mjeseci jednom. Ne znam šta ću, sad sam se zaljubila i baš mi je lijepo ali neznam kako to da kažem mojim roditeljima kad će galamiti i terorizirati, nekad se čak smatram i psihički zlostavljanom.

Naime, dečko je od mene stariji 12 god i znam da to moji roditelji ne mogu shvatiti, za 2 mjeseca ću napuniti 18 god pa me zanima šta mi predlažeš da uradim i koja su tu moja prava.

Veliki pozdrav i hvala od Barbie!!
donna odgovaraDonna odgovara:

Draga Barbie, kod tebe je klasičan slučaj da roditelji svoje dijete gledaju kao svoju bebicu bez obzira koliko godina ti imala ili što željela od svog života u tom trenutku. Ponekad je jako teško razumjeti takve roditelje i objasniti im da u nekim situacijama pretjeraju sa svojim odlukama i načinom kako se obraćaju prema svom djetetu.
Život u takvom okruženju zahtjeva dosta strpljenja i razumjevanja od strane djeteta.

Naime, problem je sljedeći, ti si trenutno u najtežim godinama perioda odrastanja. Najbolja je stvar što smo to svi prošli i kasnije se tome smijemo i prisjećamo kako nam je bilo prije godinu-dvije i koji su uvjeti naših roditelja bili ali mogu ti reći da se ne moraš brinuti da će se takav odnos između tebe i tvojih roditelja nastaviti i odužiti.
Sada najbolje što možeš napraviti je to da imaš dosta strpljenja i razumjevanja za roditelje i moraš shvatiti da oni jednostavno ne žele da ti odrasteš i danas-sutra postaneš jedna ozbiljna i odrasla osoba.
Teško se, da tako kažem, odreći jedinog djeteta i pustiti ga u svijet.

Nešto što možeš napraviti, ali postepeno, je to da izlaziš možda češće i pokažeš im da možeš biti samostalna i da si sposobna sama voditi život koji sada vodiš. Ukoliko tvoje društvo ima veće privilegije, također im to možeš napomenuti i objasniti da ne želiš biti isključena od strane društva, već da imaš želju ići u toku kojim oni idu i odrastati na primjeren način. Pošto ti puno bolje poznaješ svoje roditelje nego ja, moraš znati način kako da im dokažeš da si sada do neke granice samostalna i ozbiljna djevojka koja se može sama snalaziti u vanjskom svijetu.

Što se tiče dečka i njegovih godina, roditeljima kao tvojim je jako teško dokazati da se to radi o stvarnoj ljubavi (ako se radi) i oni će teško prihvatiti nekog tko nije tvojih godina i u tvom ”rangu”. Za takvu vezu, za početak, bolje da roditelji ni ne znaju – iako to dosta neodgovorno zvuči. Ali s vremenom ćeš saznati dali je ta osoba stvarno za tebe jer se razmišljanje nekog u njegovim godinama i nekog u tvojim drastično razlikuje i gledanja na život i svijet su potpuno drukčija. Tu je jednostavno stvar sazrijevanja i pogleda na ljubav i vezu.
Saznati ćeš s vremenom, i to dosta brzo, koliko ste vi jedno za drugo. Moje mišljenje je da takvu vezu treba konzumirati u granicama jer takve veze najčešće završe onako kako mi ne želimo.

Više komunikacije između tebe i tvojih roditelja neće naškoditi, naprotiv, oni će steći dojam da je njihovo dijete odraslo i želi steći svoje društvo i neku vlastitu osobnost i karakter a s time i poziciju u tom društvu.
U razgovoru s roditeljima trebala bi isticati svoja razmišljanja tako da oni počnu razmišljati drukčije o tebi i stvoriti sliku jedne 17-godišnje ozbiljne djevojke.

Lijep pozdrav Barbie, tvoja savjetnica Donna.