Pitaj Donnu

kako vratiti bivsu

Kako vratiti bivšu

U današnje vrijeme parovi sve teže opstaju, a i broj razvoda je sve veći. Razlozi za to su mnogobrojni a jedan od njih je što živimo u ovom modernom dobu gdje se sve čini...

donna odgovara

Mimi – grižnja savjesti

Imam veliki problem s grižnjom savjesti.
Ovako ja sam mlada mama, živim sa svojim suprugom u prilično velikom stanu i naravno stalno smo maštali da se odvojimo od mojih. Nakon uzastopnih svađa s mojim ocem i njegovog sebičnog i zločestog ponašanja napokon smo odlučili da definitivno idemo i intenzivno tražimo podstarski stan. Moji roditelji su rastavljeni, iako i dalje žive pod istim krovom, u neslozi, mama je psihički iscrpljena i obolila je od silnih svađa i suprug i ja smo se složili da ju vodimo sa nama, što i ona jako želi.

E sad, mene jako muči kako će moj otac, bez obzira što je jako tvrdoglav, bezobrazan i sebičan, uspjeti poplaćati sve račune i kako će živjeti jer je u mirovini. Znam da će nam to sve jako zamjeriti i da ćemo se jako posvađati što me čini užasno nervoznom i grizem se zbog toga što ćemo učiniti, a i jako voli svojeg unuka (valjda je to jedino do čega mu je sada stalo, do unuka i svog psa) i bojim se da će mi do kraja života zamjeriti što mu odvodim unuka i ostavljamo ga samog, ne znam kako se boriti s tom grižnjom savjesti.

Oprostite možda je malo zamršena poruka, ali i ja se osjećam malo zamršeno sad. Nadam se da ćete mi uspjeti malo olakšati. Unaprijed zahvaljujem!
donna odgovaraDonna odgovara:

Draga Mimi, situacija je svakako komplicirana ali ne znači da je nemoguće napraviti neki zajednički odnos koji bi mogao puno bolje funkcionirati kada su strane odvojene, odnosno povremeni sastanci i razgovori bi mogli svima olakšati daljnji život. Ponekad je dovoljno da situacija bude napeta samo iz razloga što su pojedine osobe konstantno blizu jedno drugoga.

on i ja

postovana,imam zanimljivu situaciju. 22 god sam u braku…imam cerku i volim muza.medjutim,odavno smo svako u svom svijetu..on je po prirodi tvrdoglav,radi po svome,i cesto nas je dovodio u malo teze situacije.imao je par avantura...

donna odgovara

Missy_S1122 – problem okruženja

Poštovana Donna!

Iskreno, ne znam ni sama od kuda da počnem. Uglavnom imam 17 godina, obitelj koliko toliko sretnu, imam sretno djetinjstvo, idem u školu i čini se da je sve uredu, ali zapravo ja sam stvarno nesretna svojim životom.

Naime, živim u jako malom selu gdje me gotovo ništa ne čini sretnom. Ovdje ima vrlo malo ljudi svi su uglavnom stariji pa nemam previše prijatelja. Nemam kamo izaći,a nekolicina koji su moje godište ovdje ne pašu mi kao društvo, ne osjećam se ugodno s njima jer sam jednostavno skroz drugačija od njih. Izlazim van tamo gdje idem u školu i to jako rijetko jer mi je velik problem daljina, prijevoz itd. Tamo mi se sviđa gotovo sve, međutim ni s kim nisam toliko povezana zbog daljine. Ne vidim ih nikako jedino u školi. To me jako frustrira jer nikako ne mogu promijeniti.

Drugi problem koji je po meni najgori od svih je taj što ovdje nemam gotovo nikakve mogućnosti da se bavim nečim. Obožavam plesati to me toliko ispunjuje, ali me i čini tužnom jer znam da se njime ne mogu nikako baviti i kad se budem mogla biti će prekasno (otprilike 19 god. kad odem na faks). Opet je problem to selo gdje jednostavno nema nikakav sport niti išta slično da mi ispuni dan. Nadalje, obožavam konje, ali istina je nikad nisam jahala. Mi nemamo konje niti ih planiramo imati. Često idem kod susjeda pa timarim njihovog, ali oni jednostavno nemaju vremena da me nauče jahati. Ja to sve shvaćam, ali me to čini tužnom svaki dan. Problem je i u školi. Svako jutro ustajem 2 sata prije ostalih iz razreda i dolazim kući isto toliko kasnije od ostali. To putovanje svaki dan me toliko izmori da popuštam u školi. Iako sam vrlo dobra/odlična učenica ja znam da mogu biti bolja, želim to da se mogu upisati u što bolji faks i raditi posao koji volim, biti sretna ali jednostavno ne mogu.

Za sve krivim ovo selo gdje nemam nikakvih mogućnosti da ispunim ono što me čini sretnom. Znam da je tako najlakše kriviti selo i da bi trebala prihvatit stvari kakve jesu, ali ne mogu. Ne znam kako da ih prihvatim na koji način. Htjela bi nešto promjeniti, nešto da mi ispuni dan, da nisam tužna. Vjerojatno patim od depresije, a savjeti koje pročitam kako se boriti s njom su tipa: “upišite nekakav tečaj, odite na kavu sa prijateljem i slično.”

Ima još dosta toga, no ne želim vas zamarati. Evo ako može htjela bi čuti vaše mišljenje. Nisam o ovom ni s kim pričala i kad pokušam sa svojima oni me ne slušaju. Bila bi vam vrlo zahvalna ako mi date bilo kakav savjet.

Hvala. Puno pozdrava 😀
donna odgovaraDonna odgovara:

Draga Missy, ako ima još sličnih problema u svome životu, slobodno me možeš kontaktirati istim putem. Nemoj misliti da me zamaraš sa svojim problemima jer sam upravo zato tu, da ti pomognem da donekle ili u potpunosti riješiš svoj problem i uljepšaš život koliko god je to moguće. Bit će mi drago da ti pomognem koliko mogu i kada mogu.
Sada, da se fokusiramo na to što te najviše muči u životu.

donna odgovara

Barbie – strogi roditelji

Draga Donna, ne znam kome da se obratim pa sam odlučila da pitam tebe.

Imam veliki problem. Ja sam jedino dijete i moji roditelji me čitav život guše svojom ljubavlju i ništa mi ne dopuštaju. Npr. imam 17 god a nigdje ne izlazim niti idem, samo škola-kuća i kad bi izašla u grad to je do 12, i u 5 mjeseci jednom. Ne znam šta ću, sad sam se zaljubila i baš mi je lijepo ali neznam kako to da kažem mojim roditeljima kad će galamiti i terorizirati, nekad se čak smatram i psihički zlostavljanom.

Naime, dečko je od mene stariji 12 god i znam da to moji roditelji ne mogu shvatiti, za 2 mjeseca ću napuniti 18 god pa me zanima šta mi predlažeš da uradim i koja su tu moja prava.

Veliki pozdrav i hvala od Barbie!!
donna odgovaraDonna odgovara:

Draga Barbie, kod tebe je klasičan slučaj da roditelji svoje dijete gledaju kao svoju bebicu bez obzira koliko godina ti imala ili što željela od svog života u tom trenutku. Ponekad je jako teško razumjeti takve roditelje i objasniti im da u nekim situacijama pretjeraju sa svojim odlukama i načinom kako se obraćaju prema svom djetetu.
Život u takvom okruženju zahtjeva dosta strpljenja i razumjevanja od strane djeteta.

donna odgovara

Luisel – ljubav ili mržnja

Pozdrav! : )
Htjela bih vas zamoliti ako mi možete pomoći riješiti jedan problem koji traje već duže vrijeme. Sama ne vidim izlaz iz njega ili neko rješenje s kojim bih bila zadovoljna, pa se nadam da ćete mi vi moći dati neki koristan savjet. ( Ispričavam se zbog dužine teksta, ali htjela sam vam što detaljnije objasniti situaciju.) Unaprijed zahvaljujem !

Već duže vrijeme sam zaljubljena (sada bih već mogla reći da volim) u dečka s kojim nikako ne mogu na „zelenu granu“. Detaljnije, upoznali smo se prije 5 godina u srednjoj školi, točnije kada smo krenuli u srednju. Na početku su to bile samo simpatije, a onda smo se počeli dopisivati, pričati preko mobitela i nalaziti. Na početku je sve bilo bajno, kao da sam našla srodnu dušu. On je bio osoba koja mi je u potpunosti odgovarala u svim pogledima, čak su i njegove mane bile zanemarive. Napominjem da nismo bili u vezi, vec recimo u nekoj fazi prije ulaska u vezu. Nakon više mjesečne idile, izbila je prva svađa zbog moje neopravdane ljubomore i tu počinju problemi. Po prirodi sam osvetoljubljiva osoba, ali samo što se dečkih tiče (samo se njima imam potrebu osvetiti).

I kako bih se njemu osvetila, završila sam u vezi s njegovim najboljim prijateljem (čisto kako bih njemu napakostila). Kada je on to saznao, počeli smo se svađati, praviti jedno drugom smicalice i ni jedno od nas nije htjelo popustiti dok druga strana ne preforsira, onda bukne vatra i oboje smirimo privremeno strasti. Čak smo imali period, svakih 6 mjeseci se pomirimo oko mog i njegovog datuma rođendana (on je rođen u krajem 5-og mjeseca a ja u 12 mjesecu). Kada se pomirimo, i ako ta pomirba kratko traje, sve opet bude kao prvog dana. Trudimo se ne prigovorati jedno drugome zbog prošlosti, ali najmanja moguća sitnica je dovoljna da opet „zaratimo“. Ovo smo ljeto smo se opet pomirili u 6 mjesecu, nakon naše kratkotrajne pomirbe opet smo se posvađali zbog ni sama ne znam čega. Taj dan kada smo se pomirili, bili smo na party-u kod našeg zajedničkog prijatelja. Pričali smo cijelu noć, nismo se razdvajali jedno od drugog, čak smo se dogovorili da se nađemo ponovo taj tjedan. Ali on me opet uspio iznenaditi, kada je išao kući s party-a, na pitanje našeg također zajedničkog prijatelja: „Dali smo sad riješili sve nesuglasice“ – on je odgovorio: “Glupača, ona nije normalna, ubit ću je!“ Kada sam čula što je izjavio nisam bila suviše iznenađena, jer je on inače dosta problematičnog ponašanja. Pretpostavljam da je to trauma iz djetinjstva, pošto je odrastao bez roditelja. Oca nije nikada upoznao, majka ga je kratko nakon njegovog rođenja ostavila njegovoj teti (svojoj sestri) koja je kronični alkoholičar. On je isto stalni konzumant alkolola a u posljednje vrijeme i droge. (Ovo sam napisala čisto da vas uputim s kakvom osobom imam „posla“). Međutim, na tu njegovu izjavu nisam imala komentara i ubrzo sam otišla na more (dok sam bila na moru nismo imali nikakvog kontakta). Nakon dolaska s mora, stvari se sve više počele pogoršavati. Svaki vikend sam imala neki incident s njim, pošto izlazimo na ista mjesta nije mu bilo teško me susresti. Napadao je svakog dečka koji bi mi se približio, a pošto on u gradu ima navodnu titulu nekog „lošeg dečka – frajera“, ljudi su se bojali pozdravit me kada je on bio u blizini. Jednom je bratu od moje najbolje prijateljice doslovno skakao po automobilu jer nas je on (njezin brat) mene i prijateljicu htio odvesti kući (mojoj kući). Mene je znao počupati za kosu jer plešem, a kada ga zaštitari izabace van zbog takvih stvari, onda me je znao čekati do ranih jutarnjih sati pred diskotekom s porukom da će me ubit, ali ja to nisam nikada uzimala previše za ozbiljno jer sam vjerovala da on mene ipak na neki način voli i da mi nebi napravio nešto tako. Očito, bila sam u zabludi. Početkom 9. mjeseca, dok sam sjedila u društvu dvije prijateljice i jednog dečka (kojeg sam ja upoznala tu večer, on je bio dečko od jedne prijateljice koja je bila tada s nama u društvu) na klupi u blizini moje kuće. On se pojavio sa još svoja dva problematična prijatelja, prvo je tog dečka koji je bio s nama pretukao na mrtvo ime. Onda je mene prvo udario, zatim me digao oko 15 cm od tla i dok me „treso“ vrištao je kako sam ja kriva što je on „puko“ i da će me ubit. Ja sam u šoku počela plakati i govorila mu da me pusti, da ćemo pričati. Nakon nekoliko minuta on me spustio i morala sam s njim „pričati“- rekao mi je da on to sve radi za moje dobro, da ja nemam šta raditi tu s tim dečkom i prijateljicama, da se sve moje prijateljice „loše“ i da se ne trebam s njima družiti, da će svakog dečka kojeg vidi samnom u društvu istući kao i tog kojeg je tu noć istukao. Izbezumljeno sam gledala u njega i na pitanje koje sam mu postavila – Jel ti to sve radiš zato sto me voliš ili se zaljubljen u mene ili postoji neki drugi razlog, jel me mrziš? Čemu sve ovo? – on je odgovorio kako me ne voli, ne mrzi me, nema apsolutno nikakvih osjećaja prema meni, i da ni sam ne zna zašto to sve radi. Sutra dan je taj dečko kojeg je pretukao slučaj prijavio policiji, naravno morala sam potvrdit sve kako je bilo, reći istinu. Završili smo na sudu i od tog dana se nismo čuli ni vidjeli. Znači od tada je prošlo 7 mjeseci, i unatoč tome svemu ja njega i dalje volim. Nikada mi neće biti jasno dali je on mene volio, ili iz kojeg je razloga to radio?! Jer prema osobi koju voliš, prema mom mišljenju, ne bih se trebao tako ponašati. Svi ljudi koji nas poznaju govore mi da je dobro sto se više ne čujemo, da mi ne treba takva osoba u životu, da on nema ni jedne vidljive vrline, omalovažavaju ga, ali ja i dalje njega pamtim po onim lijepim i dobrim trenutcima i uporno zanemarujem one loše. Nedostaje mi, ma da znam kakav je, ali ne usudim se ponovo ga kontaktirati jer ne znam kako će reagirati poslije svega. Htjela bih čuti vaše mišljenje u vezi svega ovoga, i dali vi mislite da postoji način da se mi pomirimo nakon svega, da mu mogu pomoć da se bar pokuša izvuć od tog alkohola i droge jer ako ovako nastavi za godinu dana ću mu ići na sahranu. Ne znam kako bi se trebala ponašati, da to počne funkcionirati. Inače, uvijek sam mu se suprostavila i nikad mu nisam htijela popustiti ako znam da sam što se tiče nekih stvari u pravu. Nadam se.
donna odgovaraDonna odgovara:

Draga Luisel, ovdje očito imamo “posla” s jako problematičnom osobom koja svoje frustracije i svoje psihičko opterećenje nekim stvarima iskaljuje na drugim osobama koje poznaje i koje ne poznaje, što je najgore. Šta i kako napraviti dalje vezano uz Vaš odnos prvenstveno ovisi o tome koliko ti možeš trpiti takvo ponašanje i koliko strpljenja imaš da nekog promjeniš, ako ga uopće uspiješ promjeniti.

tajna576

Što napraviti?

Draga Donna, naisla sam na ovu stranicu u nadi da ću dobiti tvoj odgovor, zaista se tome nadam. Neznam ni dali se ovdje postavlja pitanje no nadam se da da, i isto tako te...

donna odgovara

Robela – more sitnica i problema

Poštovana Donna, imam problem koji ste već bezbroj puta čitali u to sam sigurna. Imam 39 godina, razvedena sam, živim u kući sa mojim roditeljima i sa sinom kojem je devet godina.

Ono što mene muči što roditelji i ja sve češće dolazimo u sukob oko more sitnica, od kućnih obaveza, pa do odgoja mog sina. Ako sam reagirala nisam trebala, ako nisam reagirala baš sam tada trebala. Ne prođe ni dan a da se netko ne uvrijedi ili da nešto krivo ne napravim. Iskreno umorna sam od silnih grintanja i negodovanja.

Otac je oduvijek bio strog ali ne mogu reći da je zločest, samo što se našeg odnosa tiče nisam se nikada osjećala voljena od njegove strane. Uvijek nekako kao da sam lijevo smetalo. Majka je osoba koja obožava oca i u stopu ga prati, a ja se pokušavam boriti sa svim valovima koje mi život nosi. Od posla koji je stresan, odgoja djeteta pa nadalje. Ima dana kad pomislim pa zar stvarno moguće da sam toliko loša. Da nitko ne vidi ni moj trud ni ništa dobro u onome što radim. Iako sam u najboljim životnim godinama osjećam kao da imam 100 godina a zapravo znam i želim tako malo u životu.

Želim samo svoj mir, da mogu mirno gurati i plutati po valima, a ne da me ovako guše. Voljela bi čuti vaše mišljenje dali je zaista u meni problem, jeli moguće da sam toliko loša? Srdačan pozdrav, Robela
donna odgovaraDonna odgovara:

Draga Robela, ovo što si napisala na početku tvoga pitanja je u potpunosti točno i znam obitelj s potpuno identičnim slučajem. Iz tvojih riječi koje si mi napisala pokušat ću stvoriti neku osnovnu sliku tvojeg profila i tvojih roditelja i nadam se da ću uspjeti barem za početak te uputiti na pravi put prema rješenju tvog problema. Teško je isključiti naše roditelje i objasniti im da stvaraju pritisak ali moguće je postaviti neke granice do koje mogu ići.

donna odgovara

Berta – ljubavni problem

Draga Donna, imam jedan problemčić.

Viđam se sa jednim dečkom već 2 mj. i do sada je sve bilo super, dobro se slažemo, razgovaramo o svemu, i ugodno provodimo vrijeme zajedno. Međutim s vremenom sam shvatila da su se meni počeli javljati neki osjećaji da jednostavno mislim na njega po cijele dane i da mi jako fali. Najgore je to što smo se mi razišli prije par dana jer smo shvatili da nema strasti među nama i da to jako fali u našoj vezi da bude kompletna. Ja sam mislila isto pošto se znamo samo 2mj. mislila sam da je prerano za neke osjećaje pošto se mi u biti ne poznamo i ovo je tek upoznavanje.
Uglavnom odlučili smo se razići i vidjeti sta će vrijeme pokazati. Znaš jako mi fali i po cijele dane samo mislim na njega. Kad smo se vidjeli rekao je da i on misli na mene ali jednostavno nezna šta da napravi. Mislim da ga muči to što ne osjeća neku žar prema meni i nije siguran u vezu samnom.

Reci mi molim te šta se to dešava s nama i da li je moguće da smo kratki period zajedno i da za neke stvari treba vremena, recimo da se upoznamo itd. da bi se moglo nešto desiti. Misliš li da će vrijeme pokazati šta će biti među nama. Odlučila sam ga pustiti na miru da poslaže kockice u svojoj glavi. Misliš li da ima kakve šanse među nama?
donna odgovaraDonna odgovara:

Draga Berta, tvoj problem možda nije toliko kompleksan koliko izgleda na prvi pogled. U biti, nebi čak ni trebalo biti problema u stadiju veze u kojem si bila ali kad želimo da nešto bude kako treba i da bude bez mana, obično se javi nešto što će nas u tome spriječiti odnosno javi se nešto što protumačimo kao problem i počinje nas s time mučiti jako puno toga.